Kada spomenemo riječ prašuma vjerovatno većini od nas misli odlutaju prema Brazilu , Peruu , Kolumbiji i ostalim južno američkim državama što je u neku ruku i normalno, jer većina informacija o divljini , ogromnim šumskim prostranstvima kao i prašumama i džunglama dolazilo je preko TV-a i tada najpopularnijim kanalima Nat Geo , Discovery i sl. Govorimo o vremenu kada je došlo do ekspanzije kablovskih tv kanala , dok još uvijek nije bilo interneta u obliku kojeg danas poznajemo.

Takođe pominjanje prašume Perućice nije bilo dovoljno zastupljeno kako u osnovnom tako ni u srednjem obrazovanju ( lično iskustvo generacija 87’ )

Da ne dužimo dalje , najbitnije je da se danas Bosna i Hercegovina može pohvaliti sa najvećom i najstarijom prašumom na teritoriji Evrope i kao takva sve više i više je u žiži interesovanja medija i turista širom svijeta.

U stvari šta su po definiciji prašume?

Prašume su najvrjedniji ekosistem na svijetu i nerijetko se nazivaju plućima naše zemlje. Bujne šume koje prekrivaju veliki dio teritorije u većini slučajeva su nedirnute , guste i neprohodne u kojima se drveće samo ruši i trune od starosti.
Prebogate su velikim stablima i ogromnom krošnjama i raznolikim životinjskim svijetom.

Takva je upravo i naša Perućica koja se svrstava u prašume umjerenih krajeva koje su za razliku od tropskih prašuma znatno pristupačnije ali i ne manje bitne za cijelokupan eko sistem.

Perućica je jedna od 4 preostale prašume u Evropi ali kao što smo to ranije spomenuli najstarija je najveća i najbogatija od svih ostalih na teritoriji Evrope.

Nalazi se na teritoriji Nacionalnog parka Sutjeska i najvrjedniji je biser prirodnog blaga Bosne i Hercegovine.

Davne 1938 godine po prvi put se zvanično upisuju podatci o vrstama biljnog i životinjskog svijeta na teritoriji današnje prašume Perućice.

Zanimljivo je kako su tada šumari taksatori prilikom izrade uređajnog elaborata na planini Maglić u slivu riječice Perućice – u uvali između Maglića , Volujaka i Sniježnice pronašli i evidentirali prekrasne sastojine bukve , jele i smrče čija je drvna masa prelazila 1000 po hektaru, a visina stabala prelazila je i 50 metara, što je za tadašnje šumare za naše krajeve bilo nezamislivo.

Upravo zbog svog bogatstva 1954 godine prostor prašume se stavlja pod zaštitu države kao prirodni rezervat.

Očuvanje i zaštita prašume u izvornom stanju primarni je zadatak kako Nacionalnog parka Sutjeska tako i svih nas koji imamo sreću da turistički obiđemo nas dragulj.

U rezervatu sve mora biti prepušteno prirodi . Rađanje, život, umiranje te ponovno rađanje regullise isključivo priroda bez intervencije čovjeka.

U Perućici kao i drugim djelovima NP Sutjeska nalazi se zaista pravo bogatstvo i s toga vam toplo preporučujemo da posjetite Nacionalni park Sutjeska.

Napominjemo da je ulazak u prašumu strogo kontorlisan i da je za obilazak iste potrebna dozvola i vodič NP Sutjeska.

Svoj obilazak možete rezervisati već danas na našem sajtu.